Asim Kara Yilan-Bey:
23. prill, 1479, Otomanski kamp, u opsadi onoga šta će postati znano kao Poslednja Tvrđava.
Oprema opsade je spremna. Izgleda da su svi spremni za napad. Nema sumnje da će ova poslednja tvrđava pasti uz minimalni napor. Janičari pod mojom komandom su dobro raspoloženi. Rezultat stalnih pobeda je ostavio ovo zarazno osećanje nepobedivosti.
Ipak, ja sam sprečen da podelim ovo raspoloženje sa mojim vojnicima. Pretpostavljam da je to zbog mojih uspomena na ovo mesto. Kao pod nekom čarolijom, moje staro ime mi neprestano zuji u ušima. Gjoke Dede Kola. Voleo bih da je ova bitka na nekom drugom mestu.
Znam šta bi ti mogao reći: da sam izdajnik i nemoralan i da ne zaslužujem da moja priča bude ispričana. Ali da nisi malo grub? Sve što želim je da preživim, i da živim i uživam u stvarima koje mi pripadaju. Sve što želim je da se vratim kući; iako nisam sasvim siguran gde bi to bilo.
Dozvoli mi samo da kažem da sam praktičan čovek. Veoma sam ambiciozan čovek. I znam da sam pohlepan čovek. Neću poricati niti jedan od ovih mojih atributa, isto kao što neću poricati moje dobro poznato mišljenje: Nikada nisam verovao da je ova takozvana Kraljevina Orlova imala neku šansu.
Nijedna od ovih stvari ne bi trebala da bude dovoljan razlog da me mrziš. Da, ja sam izdajnik. Promenio sam više koža nego što to čini zmija tokom mladosti, i to je verovatno razlog zašto me zovu "Yilan-beg."
Kao njihov Gospodar Zmija, prvi put sam izdao janičare kada sam se pobunio za ostvarenje mog starog sna doma i pripadnosti. Tek nakon što sam se pridružio mom Kraljevstvu Orlova, shvatio sam da ne pripadam ovoj stranoj zemlji za koju sam mislio da mi je dom. Tako da, kada se ukazala prilika, promenio sam moju odanost opet i odlučio da budem u službi Sultana.
Neću da te lažem. U to vreme je izgledalo da moja karijera nigde ne ide. Svaka druga ambiciozna osoba sa velikim apetitom za uspeh i karijeru bi uradila istu stvar. Ali odbijam da verujem da je to bio pravi razlog za moju promenu odanosti. Nekako, sve ove moje pobune su bile vođene prazninom u mom srcu. Možda je sve što sam želeo da napravim dom za sebe. Vidiš, imao sam želju da se vratim kući. Ali nikada nisam pronašao dom kome sam se nadao.
Bio sam deo specijalnog puka janjičara otkada sam bio mali dečak. Moja odanost mom narodu je bila samo dečiji san. I to je sve što je bilo – san jednog dečaka kome su nedostajali majka i otac i braća i sestre. Ne možeš očekivati da se ambicije čoveka uguše od sna malog dečaka.
Znam da me već optužuješ što sam okrenuo mač protiv svog brata. Nije bitno da li mi je brat po krvi, ili dobar prijatelj, ili brat u borbi, ja ga ipak smatram bratom. Velika je nesreća što sve mora da se ovako završi, da se mi suočimo jedni sa drugim na suprotnim stranama bojnog polja. Žao mi ga je, jer je veoma očigledno da će ova poslednja tvrđava pasti uz minimalni napor. Ovaj poslednji otpor je koliko apsurdan toliko i tragičan.
Čujem da se ovih dana naziva Vitezom Ljubičica, kao da je pravi evropski gospodar. Ali pretpostavljam da u stvari nemamo veliku ulogu u izboru naših imena. Pogledaj moje; nije kao da sam želeo da me drugi zovu Yilan-beg, Gospodar Zmijska-koža. Čujem da mu je neka devojka dala to ime u šali, i ostalo je. Čujem da je čak dobio i lep komad oklopa kao znak zahvalnosti što je pomogao nekom italijanskom kralju, i u njenu čast, utisnuo je sliku ljubičice pokraj svog srca.
Sve što želim je da stvorim svoj dom. Ali kako neko uspe da to uradi nakon što promeni toliko koža? Pa, ja bi rađe da budem zmija nego prosjak koji luta u potrazi za zamenom za izgubljenu slavu, bogatstvo i moć.
U sledećoj epizodi: Lutajući Vitez
Originalni članak je napisan na engleskom jeziku.
Ilustracija: Sofie Olsen
Stavove, mišljenja i komentare objavljene na BLOGU nisu neophondo onih na Kosovo 2.0 redakcije. Takođe, sajt zadržava pravo da obriše, odbaci, ili na drugi način ukloni bilo koje stavove, mišljenja i komentari na blog pričama. Sve komentare koji podstiču i ohrabruju govor mržnje ili diskriminacije će biti uređene.