BREZOVICA – Da li si bio tamo u zadnje vreme? Trebalo bi da odeš. Idi da vidiš prirodu. Izađi iz grada i oseti divljinu. Izađi iz svog automobila i odi u šetnju. Zašto? Jer osvežava. Čista. Smiruje. Suprotno od gradova u kojima smo zatvoreni. Oseća se drugačije, i to je osvežavajuća alternativa. Želim da pišem o mom iskustvu na Brezovica SBX koji se održao od 23. do 25. marta. Najyanimljiviji deo koji želim da podelim sa vama je to kako je lepo da dišeš čist vazduh, upoznaš nove ljude i iskoristiš slučajne, neočekivane mogućnosti u stranoj zemlji.
Brezovica je super. Skijaško područje bi bilo olimpijskog kvaliteta kada bi bilo shvaćeno ozbiljno, znači kada bi bilo investicija i obnove infrastrukture. Moj omiljeni aspekt ovog mesta je plan zgrada i objekata koji se nadam neće promeniti u bliskoj budućnosti. Moramo se zapitati ko se setio da izgradi hotel 200 metara od najbližeg parkinga, tako da ljudi moraju hodati do hotela i tako vežbati, što je dobro. Nešto što smo savladali u SAD-u je minimiziranje napora za maksimalno zadovoljstvo, što doprinosi epidemiji gojaznosti.
Brezovica je bila alternativna lokaciju za Olimpijske igre 1984. godine u Sarajevu, i takođe je bila domaćin Svetskog kupa veleslaloma u jugoslavenskim danima. Sada, samo dva lifta rade, (ove godine samo jedan), a postoje priče o svakom ski liftu koji ne radi i zašto ne radi. Najveći lift planine, koji ide sve do vrha, radio je samo jedan dan. Kraj lifta se nalazi pola na Kosovu a pola u Makedoniji, što ga čini političkim pitanjem veoma jednostavnim za rešavanje. Od kada su liftovi izgrađeni, delovi su uklonjeni, i demolirani, ostavljajući malo nade da će ikada ponovo postati upetrebljivi. Jedini lift koji radi je u privatnom vlasništvu, kao što su i svi različiti hoteli, prodavnice koje iznajmljuju opremu i restorani u vlasništvu različitih entiteta. Samo zamisli koliki bi proces bio potreban da se ovo mesto pretvori u savremeno odmaralište.
Prošlogodišnji pobednik SBX-a, Slovenac Aljoša Stefanović, je sudelovao na Svetskom kupu za snowboard cross poslednjih pet godina. Rekao mi je da je ovo najopasnija i najteža staza kojom koju se ikada spustio, zbog tehničkih dimenzija brzine i prepreka. Organizatori događaja su promenili startnu kapiju sa njene prvobitne pozicije na lokaciju 30 metara iznad. Ovo je dodalo veoma nezgodan element brzine, tako da je bilo neophodno da se koči na gornjem delu. Ljudi su gubili kontrolu i padali na ovom delu staze odmah iza kapije zbog brzine i blizine skokova na drugim delovima. Na pola puta, bio je još jedan vrlo strm deo, što je teralo ljude da koče umesto da nastave punom brzinom. Jedan zahteva za događaje svetkog prevenstva je da staza mora biti dizajnirana na taj način da takmičari mogu da idu što brže moguće, bez kočenja. Ovde na Brezovici ljudi su ludi i vole da pomeraju granice toga koliko brzo i daleko će takmičari gurati sebe.
Treće mesto nije previše loše i drago mi je da sam bio u stanju da zastupam Kosovo na podijumu, iako ne mogu zvanično zvati sebe Kosovarem. Skoro sam uništio ligamente kolena tokom jutarnje probe, ali nisam mogao dozvoliti da ostali momci pričaju, pa sam morao da se takmičim. Ljudi su govorili o meni otkad sam stigao. "To je Amerikanac", oni bi rekli, nekako se šaleći sa mnom, ali sve u svemu mislim da su bili iznenađeni i nervozni što sam doputovao do Kosova da ih pobedim na snowboard takmičenju. Progurao sam i dao sve od sebe, čak i sa povređenim kolenom, i završio sam sa dobrim rezultatom.
Bila je teška odluka, i skoro sam digao ruke pre nego što sam počeo, ali sam istrajao i bio sam nagrađen za moje napore. Samo što drugi dan na stazama ove sezone, u nedelju ujutro, sam jedva hodao.
Dok se prisećam sjajnog vikenda provedenog na Brezovici, najviše se sećam fenomenalnih ljudi, mesta i iskustva takmičenja u balkanskom ekvivalentu X Igara. Albanci, Srbi, Bosanci, Slovenci, pa čak i Amerikanci, spuštajući se snowboardima na zajedničkom terenu, uživaju u suncu i stazma.
Zamisli da se Brezovica pretvori u Vail ili Breckenridge, (za one koji to ne znaju, to su dva najbogatija i najrazvijenijia odmarališta u SAD-u) ispunjena super bogatim japijima u svojim fensi odelima za sneg i dizajnerskim naočarama za sunce. Ne, hvala. Verujte mi, ja sam doživeo sam da plaćam $90 za kartu i da se zatim bavim gomilom ljudi koji nemaju pojma o čemu se se zaista radi. Život, znoj od planinarenja do vrha netaknute planine, senzacija gušenja kada udišeš svež prah rano ujutru, prava suština onoga što znači biti ski skitaliza koji živi za sneg i za potragom za savršenom netaknutom linijom.
Originalni članak je napisan na engleskom jeziku.
Foto: Eni Nurkollari & Art Navakazi, SBX Brezovica
Stavove, mišljenja i komentare objavljene na BLOGU nisu neophondo onih na Kosovo 2.0 redakcije. Takođe, sajt zadržava pravo da obriše, odbaci, ili na drugi način ukloni bilo koje stavove, mišljenja i komentari na blog pričama. Sve komentare koji podstiču i ohrabruju govor mržnje ili diskriminacije će biti uređene.