Ljudi

Autor dana

Cristina Marí

Nazvali su je Španska Revolucija

Dana 15-og maja 2011 godine desilo se…

Svi autori

Arhiva
2013

Maj (51) April (52) Mart (56) Febuar (55) Januar (62) Starije

Elementi samokritike

Od: Irmin van der Meijden

Nedavno su me neki prijatelji dva puta ismejali, oba puta na veoma sličan način. Kolega sa posla je otišao na moj Facebook i pretvarao se je ja baš na način na koji se bojim da će me drugi videti: inostrani klovn koji previše uživa u ambijentu koji je suviše blagonaklon njegovoj predatorskoj prirodi. Zatim, takođe na Facebook-u, bio sam temeljito kritikovan od drugih prijatelja, jer sam postavio frazu na Kosovo 2.0 intervjuu koja, priznajem, zvuči malo glupo.

Uputili su me da pročitam “Orijenatlizam” Edward Said-a, da bi mogao malo bolje da razumem moje nedostatke pri kulturnoj adaptaciji, i da napišem rad pod nazivom “Elementi samokritike”. Pisati nešto o kulturnoj samokritici izgleda da je lepa praksa. Ovo je prvi pokušaj, siguran sam da će još koji slediti.

Početi ću sa mojim citatom iz te užasne scene u intervjuu, gde sam usporedio Prištinu sa mojim rodnim gradom Amsterdamom. Rekao sam: “ljudi su veoma zauzeti (u Amsterdamu), pod stresom i ambiciozni u svemu što rade. Ovde u Prištini je opuštenije. Ljudi vole da se opuste, povezuju međusobno, i da se dobro provode...” Da, to je bilo pomalo loša rečenica. Kao što mi je rekao moj prijatelj, zaista zvuči kao da su ljudi na Zapadu ambiciozni, dok su na Kosovu ljudi fini, ali lenji. Naravno, nisam to tako mislio. Jezik je lukava stvar, i neverovatno je teško predstaviti mesto poput Prištine i usporediti ga sa životom u recimo Amsterdamu. Mesta, szu bog mnogih različitih razloga, nesuporediva.

Ali, šta onda da odgovorim ljudima koji me pitaju zašto sam se preselio? Od kada sam po prvi put doživeo atmosferu jugoistočne Evrope, u potrazi sam za načinima da ju opišem. Pitali su me šta mi se toliko svidelo ovde, na gotovo svakom društvenom skupu gde ljudi nisu imali o čemu drugom da razgovaraju. Nakon pitanja: “Zašto Balkan?”, odgovor “jer mi se sviđa,” često nije zadovoljio slušaoca. Pokušao bi da pronađe drugi razlog. Gore citirani izraz nije posledica naivnosti ili neznanja, zapravo sam dosta razmišljao o tome!

Dok ovo pišem, očajnički pokušavam da preformulišem reči. Najveći problem leži u poređenju dve kulture. U mom životu u Prištini, moj dnevni raspored je izuzetno prazan jer susrećem prijatelje na ulici ili ih nazovem u poslednji minut. Znam da kada iz ovoga zaključim da 'ljudi u Jugoistočnoj Evropi generalno ne planiraju mnogo’, ja esencijaliziram pitanja i time ne obraćam pažnju na činjenicu da ne postoji ‘jedna kultura'. Puno ljudi u Prištini ima veoma struktuirane živote. Ako kažem da su ljudi ovde ‘opušteniji’, ja ću zanemariti činjenicu da su moji prijatelji kod kuće ljudi najopuštenije vrste, koji vole da provode svo svoje slobodno vreme na brodovima, igrajući kompjuterske igare, u barovima ili bioskopima.

Najveći problem pri upoređivanju kultura je entitet koji to radi. Čujem mnoge strance u Prištini kako govore o navikama i kulturi na Kosovu na način koji je nekako iritajući. Uglavnom zbog toga što su mnogi stranci u Prištini sa zadatkom da promene ovo mesto. Da budemo iskreni, većina nas smo čak plaćeni “da podstičemo promenu”. Veo zapadne političke korektnosti jedva skriva zapanjeni ton da “Albanci ne shvataju da ono što oni misle ili rade nije u redu”. Mislim da me moja politička korektnost vodi u drugu čudnom ulicu, gde radim suprotno. Sklon sam da slavim albansku kulturu zbog njenih pozitivnih osobina. Mislio sam da to ne treba da povredi nikoga. Ali prokletstvo, na kraju me opet gledaju kao rasistu. 

Valjda to je ono što se dešava kada se neko seli iz mesta u mesto. Efekat toga da se suočavaš sa mnogim razlikama, će najverovatnije rezultirati ili arogancijom ili pogrešno shvaćenim pozitivizmom. Bez obzira koliko smo pametni, uvek ćemo biti prikovani na vrednosti koje smo naučili dok smo odrastali. Razumevanje tuđih navika i vrednosti zahteva stalnu obzervaciju, veliku količinu empatije i, možda najvažnije, veoma duboko razumevanje struktura koje čine kulturu. Zbog toga imigrant na Kosovu treba beskrajno da shvata svoje neizbežne kulturne zablude. Treba da sluša, treba da se uzdržava od brzih zaključaka ili jeftine antropologije i treba da tečno nauči albanski. Bolje da se uzdržavam od TV intervjua od sada, jer će prvo pitanje uvek biti: “Zašto si došao ovde?” Ili, možda treba da jednostavno da odgovaram: “Sviđa mi se ovde”.

 

Originalni članak je napisan na engleskom jeziku.

Ilustracija: Isolde Woudstra & The Wild and the Innocent

Stavove, mišljenja i komentare objavljene na BLOGU nisu neophondo onih na Kosovo 2.0 redakcije. Takođe, sajt zadržava pravo da obriše, odbaci, ili na drugi način ukloni bilo koje stavove, mišljenja i komentari na blog pričama. Sve komentare koji podstiču i ohrabruju govor mržnje ili diskriminacije će biti uređene.

Write a Comment

art