Bilo bi ti oprošteno da pomisliš da je ovo početak 1990-ih na Balkanu. Socijalistička Partija Srbije je na vlasti, ima političkih hapšenja, pa čak i Balvan revolucije. Očigledno, ovo su 2010-te, ali jedna stvar koja se nije promenila je spremnost političara da koriste nasilje i da krše ljudska prava u svoje političke svrhe. Potpredsednik Vlade i Ministar unutrašnjih poslova Srbije (i bivši portparol Slobodana Miloševića), Ivica Dačić, nakon što je uhapsio nekoliko kosovskih albaninskih sindikalaca, otvoreno se hvalio da može hapsiti po volji kosovske Albanace koji putuju preko teritorije Srbije.
Prateći lekcije svog mentora, on je to učinio u nadi da će njegovi postupci i njegova retorika pomoći SPS-u da dobije više glasova na prošlonedeljnim izborima. U stilu ‘milo za drago’ kosovski političari su odlučili da je dobra ideja da koriste specijalnu policiju da uhapse neke ljude optužene da rade sa paralelnim institucijama Srbije, što nije ničim rezultiralo. Naučili su lekciju ili dve od svojih bivših srpskih gospodara. Ovi incidenti su obično praćeni obaveznim busanjem u grudi i međusobnim pretnjama, što bi sve bilo smešno da nije opasno.
Ovo je manje zabrinjavajuće u odnosu na stvarne slučajeve ubistava. Eksplozija u severnoj Mitrovici je ubila lidera albanske zajednice i ranila njegovu ženu i decu. To je dovelo do malog iseljavanja albanskih porodica iz severnog dela grada gde uglavnom žive Srbi. Možda je to bio željeni rezultat. Kako se očekuju razgovori između Prištine i Beograda o pitanju severnog Kosova gde dominiraju Srbi, Beogradu je stalo da pokaže da kosovske vlasti ne mogu da kontrolišu to područje. Beograd želi mini Republiku Srpsku unutar Kosova, sa povećanim međunarodnim protivljenjem ideji podele Kosova. U međuvremenu, lokalni Srbi nastavljaju da se barikadiraju u 1990-e u nadi da će dobiti srpski entitet na severu, tako da neće imati ikakve veze sa prezrenim kosovskim institucijama koje vode Albanaci.
Krvava Makedonska salata
Dalje prema jugu, u Makedoniji, dogodila su se slična ubistva. Možda čak i postoji veza između njih. Prvo, slavenski makedonski policajac je ubio dva albanska Makedonca. Onda, pet slavenskih Makedonca su ubijeni od strane nepoznatih počinilaca. Izgleda kao da je neko zaista odlučan da destabilizuje Makedoniju. Možda siledžije iz komšiluka žele da započnu oružani sukob, da bi mogli prekrojiti granice? Možda.
Onda priča dobija drugačiji obrt. Makedonska vlada je uhapsila 20 ljudi u vezi sa petostrukim ubistvom. Policija je izjavila da je to bilo profesionalno ubistvo, tako da bi hapšenja trebala da donesu olakšanje svima. Među uhapšenima su bili i 64-godišnji penzionisani stolar, pastir i udovica od 60 godina. Molim? Ovi ljudi su bili umešani u profesionalno ubistvo? Oni su optuženi za terorizam. Makedonska vlada želi da svi veruju da su to “radikalni islamisti” i da su se neki od njih “borili protiv međunarodnih snaga u Avganistanu i Pakistanu”. Da, Makedonija je uhapsila neke ljude koji su se navodno borili protiv NATO snaga. Baš pre NATO samita u Chicagu. Samit gde Makedonija očekuje poziv za pridruživanje NATO-u. Poziv koji je blokiran zbog spora oko imena između Makedonije i Grčke. Baš zgodno.
To je takva flagrantna i očita šarada da ni najjače vladine pristalice ne veruju to. Znajući koliko je opasna ta igra, vlada nije spomenula nacionalnu pripadnost uhapšenih. Poznato je da su oni Albanci, koji su “obično osumnjičeni” u među-etničkoj makedonskoj drami. Izgleda da se makedonska vlada neće zaustaviti ničim da nađe prečicu do svog međunarodnog priznanja. Ako bi neki pripravnik objavio na sajtu NATO-a da je Alijansa započela rat protiv guštera koji menjaju oblik, makedonska vlada bi pronašla neke u albanskoj zajednici. Zašto se umarati time da budeš odgovoran za rešavanje sporova sa susedima i odgovoran građanima, kada možeš da izgradiš istorijske Dinseylande i da žrtvuješ čitavu zajednicu da bi legitimisao svoju vladavinu?
Međunarodnim patronat
U nedostatku unutrašnje legitimnosti, mnogi balkanski političari traže legitimnost u inostranstvu. Tako da su fotografije sa zapadnim liderima vredna valuta. Zašto zapadni lideri potpomažu i nagrađuju ovo klonovsko i opasno ponašanje? Stabilnost. Oni koji su stabilizatori su sami de-stabilizatori. Ako si aktivista za ljudska prava onda si omiljeni mučenik, ali ako imaš gomilu momaka sa pištoljima, onda si omiljeni partner. Dakle, nekoliko fotografija radi iznuđivanja su ništa. To je lep aranžman. Političari su puni demagogije o EU i NATO integracijama. U isto vreme nastavljaju da rade bez ikakve odgovornosti. Istovremeno, ljudska prava i sloboda govora su pod stalnom pretnjom.
Ako se nešto može naučiti iz arapskog proleća, je da ne možeš imati stabilnost podržavajući neodgovorne lidere na račun ljudskih prava. Ova vrsta negativne stabilnosti može da funksioniše u kratkom roku, ali ne dugoročno. Ona samo hrani ekstremističke ideologije. Moja poruka EU i NATO liderima je da ne potpomažu ove političare. Lokalni građani su oni koji plaćaju pravu cenu iznuđivanja, i jedini način da se zaustavi plaćanje Danegeld-a (porez koji se plaćao da zemlja ne bude opustošena) je da se oslobodimo Dane.
Originalni članak je napisan na engleskom jeziku.
Stavove, mišljenja i komentare objavljene na BLOGU nisu neophondo onih na Kosovo 2.0 redakcije. Takođe, sajt zadržava pravo da obriše, odbaci, ili na drugi način ukloni bilo koje stavove, mišljenja i komentari na blog pričama. Sve komentare koji podstiču i ohrabruju govor mržnje ili diskriminacije će biti uređene.