Šta to nekoga — u ovom slučaju Vas — čini transdiciplinarnim_om umjetnikom_com?

Ja sebe smatram transmedijskom umjetnicom jer se u radu služim različitim tipovima medija. Također se smatram transdisciplinarnom umjetnicom zato što se ne ograničavam na svijet savremene umjetnosti niti na samo jedan konkretan medij. Primjera radi, ovaj projekt sam pokrenula na internetu kao transmedijsko sredstvo i iskustvo pripovijedanja, ali ono je ubrzo preraslo u performans, a naposljetku u instalaciju koja objedinjava proširenu realnost i performativnost ljudskog tijela. U okviru “Studije kanalisanja čeone vulve” nisam samo umjetnica i izvođačica performansa — neizostavan dio performansa je i publika. Ona postaje aktivni učesnik, čime se cijelo iskustvo preoblikuje u iskustvo saradnje.

Da li nam možete reći nešto više o svom razvoju? Kako ste počeli da se bavite novim umjetničkim medijima?

Prvo sam upisala studije u Italiji. Tada nije bilo programa vezanih za nove vidove umjetnosti — možda jeste u nekim drugim državama, ali u Italiji nije. Prema tome, slušala sam rudimentarne predmete u oblasti vizualne umjetnosti, ali na prvom masteru — drugi sam upisala u Austriji — razvila sam interesovanje za dinamiku društvenih medija.

Sama ideja bavljenja društvenim medijima u radu javila se iz bijesa koji sam osjećala zbog svih onih manipulacija i praksi prikupljanja podataka preko društvenih medija. Već tad sam bila uvjerena da je riječ o kršenju ljudskih prava, tako da sam ovim platformama pozabavila u subverzivnom duhu. Prvo sam se usredsrijedila na internetske i projekte koji su se ticali aproprijacije te sam se oslonila na spekulativne narative kao na sredstva pripovijedanja.

Zainteresovala sam se za tematiku novih tehnologija te sam htjela da nekako prokažem skrivene strukture moći koje obično ne vidimo. Ujedno me je zanimalo i to da pokažem kakav je potencijal tih tehnologija ako ih koristi neko drugi. Da u njima nisu sadržane strukture moći — recimo, da su kreirane putem otvorenog koda — samo bi se upotrebljavale na drugačije načine.

To se odnosi i na korištenje proširene stvarnosti. Ovaj projekt ne bi mogao biti realizovan bez tehnologije praćenja lica, ali je važno napomenuti da se pritom podaci ne čuvaju. Tehnologije vam moraju služiti za lično unapređenje i to tako da vam ništa ne oduzimaju.

Znatnog upliva na Vaš rad očigledno je imala istaknuta feministica Donna Haraway koja se bavila kiborzima i intersekcionalnim pristupom tehnologiji, identitetu i rodu. Međutim, iz Vaše biografije se naslućuje da se nužno i ne izjašnjavate kao feministica. Kakav je Vaš stav po ovom pitanju? Da li biste za sebe rekli da ste feministička umjetnica?

Donna Haraway je u velikoj mjeri uticala na mene, a naročito svojim idejama o naraciji. Po njenoj knjizi “Pripovijedanje za zemaljski opstanak” snimljen je dokumentarac iz kojeg sam crpila inspiraciju za ovaj projekt. Stava sam da je pripovijedanje moćno oruđe pomoću kojeg možemo govoriti o pitanjima o kojima se obično ne govori te pomoću kojeg zaista možemo promijeniti uglove gledanja na svijet.

Vjerujem da su upravo feministi_ce ovo oruđe — pripovijedanje — do sada koristili da bi predočili drugačiji svijet. To je bilo posebno aktualno šezdesetih ili sedamdesetih godina, recimo, kada su feminističke autorice uživale mnogo manje pažnje nego danas. Njima je bilo neophodno da [prenesu poruku] tako da se to ne svodi na puko iznošenje činjenica. Dakle, glavno pitanje je kako nešto možemo redefinisati i reforumulisati. Uvjerena sam i da ljudi lakše shvate u čemu je problem kada im to kažete kroz priču i kada im prikažete nešto što u neku ruku može biti i utopijskog i distopijskog karaktera.

S()fia Braga: Hoću da skrenem pažnju na vulvu

Umjetnica, sajber uhoda i kreatorka vještačke inteligencije govori o identitetima i tehnologijama.

Dafina Halili

S()fia Braga: Hoću da skrenem pažnju na vulvu

Umjetnica, sajber uhoda i kreatorka vještačke inteligencije govori o identitetima i tehnologijama.

Dafina Halili