Na svom malom divnom Kosovu promijenila bih mentalni sklop, mentalni sklop koji zlostavlja i zarobljava žene. Ne samo da bih ga promijenila već bih ga iskorijenila.

Kosovo se sa navršenih 14 godina suočava sa mnogim problemima ekonomske, političke i obrazovne prirode. Ti problemi se mogu riješiti kroz pravo zalaganje. Međutim, ono što nas najviše opterećuje jeste patrijarhalni mentalitet. Moramo ga promijeniti ako želimo da raskinemo ostale okove.

Usljed te patrijarhalnosti, nije najjasnije šta društvo zaista želi. S jedne strane, ono se oslanja na Kanun Lekëa Dukagjinija kada kaže da “Albanka nema pravo na nasljedstvo od roditelja, ni u svom domu, jer Kanun žene smatra viškom”. S druge strane, od iste one žene koja navodno ne pripada porodici očekuje se da na svojim plećima nosi svu “čast” te kuće.

Od žena, djevojaka i djevojčica očekuje se da se ponašaju kao roboti koji reaguju samo na naredbe i kojima nije dozvoljeno da se ponašaju slobodno. Ako se u ovoj zemlji rodite kao ženska osoba, to znači da ćete odrasti sa teškim teretom na plećima te da ćete biti primorani da cijelim tokom svog života ispunjavate rigidna očekivanja.

Društvo vas stalno gleda. Tu je dok birate odjeću za ormar, dok šetate. Ono prati vaš ton, vaš izgled, vaše ponašanje na poslu i sve ostale svakodnevne aktivnosti.

I to je naporno.

“Začepi, sramota, žensko si”

Da me neko pita da li je lakše otići na Sunce ili biti žena, moj odgovor bi glasio: “Otići na Sunce.”

Svakog dana možemo čuti da se desio seksualni napad ili seksualno uznemiravanje nad djevojčicama, djevojkama i ženama. A prema našim sucima_tkinjama — i u doslovnom, pravnom smislu te riječi i figurativno govoreći, tj. prema dežurnim sudijama u društvu — za to su nekako krive žene, žrtve. Jedni kažu da žene svojim načinom odijevanja pozivaju na seksualno uznemiravanje. Drugi kažu da je nasilan odgovor djevojčicama i djevojkama zaslužen čak i ako samo previše govore.

Takva retorika je prisutna svuda, od najobičnijih razgovora preko izvještaja u medijima do saopćenja naših institucija. Ljudi se ne libe da pokažu solidarnost kada neki muškarac doživi nasilje, ali isti aršini se ne primjenjuju kada nasilje, uznemiravanje ili čak silovanje preživi žena.

Na Kosovu ne samo da se daje premalo podrške i solidarnosti, već se često događa i suprotno. Nad žrtvom se vrši diskriminacija, krivica se prebacuje sa počinitelja na žrtvu i prema njoj se iskazuje prezir. Ukratko, više vremena se posvećuje svaljivanju krivnje na žrtvu nego na počinitelja.

A sve to — uz slučajeve silovanja, nasilja i isključivanja — prihvaćeno je kao nešto prirodno, kao sastavni dio “starinskog mentaliteta”. Nije to posljedica nekog dalekog “starinskog mentaliteta”, već ovog aktualnog koji se konstantno učvršćuje kroz suptilne naredbe, pravila i ograničenja vezana za to kako se žene moraju ponašati.

Kakav vi problem imate sa ženama?

Argnesë Haxhijaj

Kakav vi problem imate sa ženama?

Argnesë Haxhijaj