Porođaj je do srži romantizovan. U Albaniji se većina ljudi — u šta spadaju i ljekari — boji da ne pokvari tu idealizovanu sliku. Rođenje djeteta može biti velika radost. Možda i jeste božanstven osjećaj udahnuti drugom biću život kroz vlastito tijelo, ali prirodni proces porođaja nije divan i krasan, a kamoli romantičan.

Možda upravo zbog toga majke koje se odluče za prirodni porođaj ponekad bivaju poređene sa “kozom što ide mesaru”. One ne znaju šta će se dogoditi, ne znaju šta ih čeka. Tajnovitost ih dovodi u njima nepoznate situacije, i to naročito ako prvi put rađaju. Porod je poput labirinta ispunjenog tajnama, mitovima i anegdotama, strogo čuvanim i neotkrivenim. Ženama koje su se upravo porodile ne kaže se uzalud: “Hvala Bogu, preživjela si!”

Do sada sam često imala priliku da slušam priče o porođaju, pa tako i da čujem pripadajuće stavove albanskih porodica. Međutim, kada sam saznala za epiziotomiju, to me je potreslo više nego išta.

Epiziotomija je, naime, rez međice (perineuma) — tj. donjeg dijela vagine — koji se vrši u toku prirodnog porođaja. Vremenom se ovaj zahvat malčice izmijenio, pa se danas rez više ne pravi na međici, već sa jedne i druge strane vagine. Epiziotomija se obično obavlja kako bi se izbjeglo prirodno pucanje međice te da bi beba imala više prostora pri izlasku odn. da bi se porođaj ubrzao.

Jednom nam je došla rodica koja se porodila samo pet dana ranije. Prvo je podojila kćerkicu, a zatim nam se pridružila. Sjednuvši u polukrug, žene i djevojke iz naše porodice započele su razgovor o porođaju. Kako nam je mlada majka pričala o tome kako je vrištala, tako su se neke od nas smijale — baš kao što su se u porodilištu smijale akušerke i medicinske sestre dok je iz vagine istiskala bebu težu od tri kilograma.

Ubrzo smo načele temu epiziotomije. Dok je rodica govorila o zahvatu, izraz na licima starijih žena se nije mijenjao. Ko zna koliko puta su proživjele sve to. Valjda ih više nije ni doticalo, ili je pak — sad kad razmišljam o svemu — majčinstvo u njihovim glavama simbiotički povezano sa žrtvom, sa patnjama i mukama. Kada se sve sabere i oduzme, vjerovatno su smatrale da je mali rez na vagini zanemariv spram donošenja djeteta na svijet.

Na osnovu njihovog izraza lica zaključila sam da su one već znale. No, zašto porodilja nije bila upoznata s cijelim zahvatom? Zašto se epiziotomija mora tajiti? Zašto bi nove majke prolazile kroz tako važan proces slabo informisane i u nemogućnosti da same donose odluke o svojim tijelima? Zašto ljekar treba da bira u momentu kada u ruci drži makaze?

Žene treba da same donose odluke o svojim tijelima

Albanke o porođaju dobijaju nedovoljno informacija.

Arjola Hajdini

Žene treba da same donose odluke o svojim tijelima

Albanke o porođaju dobijaju nedovoljno informacija.

Arjola Hajdini