Kćerka feministe
Kako očinska podrška može promijeniti svijet.
|2019.10.11
|
U našoj porodici nije bilo tabua. Imali smo liberalne poglede na ljubavne veze i sve četvero smo jedni s drugima dijelili vlastita mišljenja, iskustva i osjećaje.
Neki tatini prijatelji Albanci smatrali su ga ludim zato što mi je dao toliko slobode.
Tata je naprosto obožavao to što sam za sebe govorila da sam feministica jer je bio uvjeren da će me to očeličiti i da ću zato manje mariti o onome što mi ljudi pričaju iza leđa.
Preminuo je dok sam bila u Gentu i izlagala o svemu onome što je ikada morao žrtvovati u izbjeglištvu.
Povrh svega, stalno me učio kako da budem individua sama za sebe, kako da živim svoj život pa čak i onda kada njega više ne bude bilo.
Deniza Miftari
Deniza Miftari je 24-godišnja socijalna radnica s Kosova koja trenutno živi u Belgiji. Završila je studij migracija i interkulturalnih odnosa, te je poznata kao vrlo aktivna članica belgijskog društva. Njena porodica je napustila Kosovo u toku rata, kada je Deniza imala tri godine. Budući da je postala svjesna svoje ugroženosti kao žene odrasle u imigrantskoj porodici, počela se izjašnjavati kao feministica i borkinja za ljudska prava. S navršenih 19 godina objavila je prvu zbirku poezije pod naslovom “Trijezne glave”, a u 23. izabrana je za najmlađu zastupnicu u gradskom vijeću Ruselarea kao članica Stranke zelenih. Prva je osoba imigrantskog porijekla koja je ikada izabrana na političku funkciju u svojem gradu.
Ovaj članak je napisan na engleskom.