Mada, sa zastrašujućom stopom femicida još je gore biti žena u Turskoj (samo prošle godine ubijeno je više od 300 žena), pogotovo kada vam se jednim ponoćnim predsjedničkim aktom oduzme i poslednja pravna zaštita.

Međutim, evidentan je i otpor koji zajednica pruža i njihova borba inspiriše, kao i borba žena u Poljskoj. Borba ujedinjena, jaka i spremna da se do smrti ― bukvalne i pravne ― žrtvuje za bolje sjutra.

Dragi i drage, zaista se nadam da ćete uspjeti. Odnosno, siguran sam da hoćete! Ujedinjeni, jaki i spremni za borbu, sve ono što LGBTQ+ zajednici u Crnoj Gori trenutno fali.

Ipak, možemo se pohvaliti da je usred pandemije donesen Zakon o istopolnim partnerstvima, neki tvrde istorijski za ovu malu evropsku zemlju koja je često potcijenjena. Istorijski zaista jeste bio, dok smrtnici iz zajednice, poput mene samog, složiće se i neočekivan i iznenadan, iako je na njemu rađeno, lobirano i zagovarano skoro pa cijelu deceniju.

Usvajanje zakona mi pederi smo proslavili skromno, kako mjere zbog pandemije nalažu, pokazujući i time solidarnost sa svima.

No, nije to jedina stvar koja je uzdrmala ovu zemlju.

Crna Gora pocijepana je izborima na pola ― između “ovih” i “onih”, “nas” i “njih”, “ovakvih” i “onakvih”. Mi, LGBTQ+ zajednica, naviknuti da budemo bokserska vreća, odlučili smo da se priklonimo ovom polarisanju pa smo počeli da upiremo prstima jedni na druge. Sad su među nama “gejevi” i “pederi”, dok smo za sve ostale homoseksualci.

Za neke smo bolest koju treba baciti u vatru, valjda u znaku žrtve bogu, za neke smo kamen-temeljac za gradnju evropske kuće, takođe žrtva, samo zapakovana u emancipatorsku retoriku, jer i oni koji su branili zakon i glasali ga, učinili su to uz primjedbu da bez njega, navodno, nećemo ući u Evropsku uniju.

Postavljen nam je ultimatum, ili prilika da učestvujemo u ovoj binarnosti i kolektivnom bjesnilu koje je samo pojačano pandemijom, ili će biti belaja.

Poslušali smo, jer iako biti kvir znači biti drugačiji u svom suštinskom značenju, ovaj put smo izabrali opciju heteronormativne i polarizovane kvirnosti, pa iako smo svi isti u društvenom poretku stvari, tj. na dnu lanca ishrane, pristali smo zarad par koskica da se međusobno koljemo da bi najjači od nas progutali malo veći komad od uobičajenog. No, plašim se sve da će se u njemu i udaviti.

Tračak dobrote

Međutim, u svojoj halapljivosti, neki su postali i nesmotreni, pa sa vremena na vrijeme čeljustima zgrabe i neke od svojih, od naših, od ljudi iz zajednice. I onda žvaću, prežvaću, pa kad shvate što čine, ispljunu pod tepih ono što od tih ljudi ostane. Upravo se to i desilo sa slučajem nedavnog navodnog napada na transrodnu osobu u Podgorici.

Organizacija čiji je član ova osoba prva je plasirala vijest u javnost i to putem Tvitera, dijeleći možda i previše informacija o navodnoj žrtvi i njenom stanju. Sada već mogu da kažem navodnoj, jer su policija i tužilaštvo tako utvrdili, te odustali od slučaja zaključivši da je riječ o pokušaju samoubistva i samopovređivanju.

Neki novi ormari

Kako je pandemija učinila LGBTQ+ zajednicu u Crnoj Gori još ranjivijom.

Dorijan

Neki novi ormari

Kako je pandemija učinila LGBTQ+ zajednicu u Crnoj Gori još ranjivijom.

Dorijan